Sun10172021

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi PRIKAZI KNJIGA Kulturna naobrazba pozivača u islam

Kulturna naobrazba pozivača u islam

Kulturna naobrazba pozivača u islam

Naziv djela: Kulturna naobrazba pozivača u islam
Autor: Dr. Jusuf el-Karadavi
Izdavač: KPD "Svjetlost" Konjic
Za izdavača: Elvir Alibašić
Glavni i odgovorni urednik: Hasan Omerspahić
Urednik: Nihad Halvo
Prijevod: Dr. Sulejman Topoljak
Korektura prevoda: Mehmedalija Hadžić

 

Dr. Jusuf Karadavi spada, nesumnjivo, među najbolje poznavaoce islamskog mišljenja danas; on je najkompletnija islamska ličnost u današnjem vremenu. Svestrano i temeljito poznavanje islamskog učenja, ali i drugih neislamskih svjetonazora, kao i duha našeg vremena, omogućili su mu da na valjan način promišlja Šerijat i njegove intencije i da ga nudi čovječanstvu kao jedinu alternativu za njegovo izbavljenje iz ćorsokaka u kome se našlo, nakon što se udaljilo od Božije upute, koja prožima cjelokupno postojanje.
Kulturna naobrazba pozivača u islam je djelo u kojem dr. Karadavi, na sebi svojstven, jednostavan i razumljiv način izlaže osnovne nužne pretpostavke za valjano vršenje islamskod poziva u današnjem vremenu. Da bi pozivač u islam danas bio uspješan, a to znači da bi savremenom čovjeku predstavio islamsko učenje na način da on u njemu nađe sebe i vidi svoju perspektivu, i na ovom i na onom svijetu, mora posjedovati teorijsko i praktično znanje koje se odnosi na sva područja života današnjeg čovjeka.
Ukratko rečeno, današnji pozivač u islam mora valjano razumijevati:
- Allahove zakone koji prožimaju cjelokupno postojanje i koji odražavaju Njegovo znanje, volju i mudrost, bez čijeg poznavanja čovjek ne može vršiti svoju osnovnu zadaću u životu: biti Njegov namjesnik na Zemlji;
- osnovne intencije Šerijata i prema njima uskladiti današnje potrebe, jer najveći broj problema današnjih muslimana proistječe iz njihovog nepoznavanja ili pogriješnog poznavanja i razumijevanja onoga čemu teže šerijatski propisi i odredbe;
- živuću stvarnost, jer život se neprestano mijenja; savremeni život ima svoje potrebe koje su umnogome drugačije od potreba njegovog prethodnika. Dr. Karadavi ima običaj često kazati da neki ljudi danas žive u knjigama ali nemaju nimalo znanja o svom vremenu i prostoru i zato su neuspješni;
- prioritete, jer nije sve na istom stepenu i iste važnosti. Postoji uvijek ono što je najvažnije, pa prema tome i najprioritetnije. Islamsko pravo je po tom principu razvrstalo islamske dužnosti (zapovijesti i zabrane).
- različitosti u svijetu Allahovih stvorenja; ovaj princip je jedan od osnovnih principa koje je Allah  postavio u svemu što je stvorio. Negirati princip različitosti, nastojati izbrisati različitosti koje postoje u životu i svijetu ljudi i drugim svjetovima znači oholo se ponašati i pokušati se suprotstavljati Božijoj volji i mudrosti.
Djelo Kulturna naobrazba pozivača u islam govori opširno o ovim i drugim razumijevanjima, bez kojih nijedan islamski aktivist danas ne može biti uspješan u svojoj časnoj zadaći: tumačenju i predstavljanju Allahove upute drugima. Otuda tako golem značaj ima i ovo djelo dr. Jusufa Karadavija, te sa zadovoljstvom i radošću preporučujem njegovo objavljivanje. Tako će naše čitateljstvo dobiti još jedno vrijedno i korisno štivo.
savjetnik za šeriatska pitanja Reisul-ul-uleme


Mehmedalija Hadžić

 

Uvod


Hvala pripada Allahu. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprosta molimo. Utječemo Mu se od zla naših duša i naših loših djela. Koga On uputi niko ga ne može na stranputicu odvesti, a koga On stranputici odvede niko ga ne može na pravi put vratiti. Svjedočim da nema Boga osim Allaha, Koji je Jedan, On nema sudruga. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je selam i spas na njega, njegovu porodicu, ashabe i na sve one koji pozivaju njegovim pozivom i slijede ga sve do Sudnjeg dana. A potom;
Pozivanje Uzvišenom Allahu je zadaća poslanika i vjerovjesnika koji su najodabraniji Allahovi robovi. Oni su Njegovi izaslanici Njegovim robovima. To je, također, zadaća zamjenika i nasljednika poslanika tj. istinske uleme i iskrenih Allahovih robova. To je, poslije imana, najbolje djelo.To zato što su njegovi plodovi upućivanje ljudi istini, približavanju dobru i njihovo udaljavanje od neistine i laži, izvođenje iz tmina mračnjaštva na svjetlo."A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori:"Ja sam doista musliman" (Fussilet,33).
Allahova da'va znači poziv u Njegovu vjeru, slijeđenje Njegove upute i primjena Njegova zakona na Zemlji i svjedočenje Njegove jednosti i jedinosti ibadetom, traženjem pomoći, pokornošću, odbacivanjem svih lažnih božanstava kojima se, umjesto Allahu, iskazuje poslušnost, prihvaćanjem za istinu onoga što je Allah imenovao istinom i za zabludu onoga što je On imenovao zabludom., naređivanje dobra i odvraćanje od zla i borba na Njegovu putu.Ukratko rečeno:da'va u islam znači poziv u čisti i cjelokupni islam, ne natrunjen niti isparčan.Ovakav poziv, poziv ovim značenjima i učenjima nije nimalo lahak zadatak. Ovakav poziv će biti dočekivan sa srdžbom, prešućivanjem ili prihvatanjem. Kako da ovaj poziv prihvate konzervativni umovi, bolesna srca, nasilničke snage ili one grupe koje su strasti zavele ili ih je obmanula ljubav prema dunjaluku?

Zato je nužno da nose i zastupaju ovu veličanstvenu i univerzalnu da'vu jaki ljudi koji će odgovarati ovoj veličanstvenosti i univerzalnosti, koji će moći da prenesu njeno svjetlo u ljudske duše, umove i svijesti, nakon što ta da'va osvjetli njihova srca i osvijetli njihove živote. Ovakav poželjni da'ija treba da bude pokretačka snaga motor ili diname za proces da've i njene tokove. Oni koji se bave prosvjetom, odgojem i podučavanjem tvrde da je učitelj kičma u procesu odgoja. On je taj koji mu udahnjuje duh da bi kroz njegove vene mogla teći krv. Učitelj ima tu važnost u odgoju pored toliko drugih edukacionih sredstava od programa do knjige, administracije, školske atmosfere, usmjeravanja i provjeravanja. Sva ta sredstva učestvuju u različitim omjerima u procesu odgoja i podučavanja. Međutim, učitelj ostaje glavna karika tog procesa. Šta onda mogu reći oni koji se bave da'vom i usmjeravanjem o da'iji i onome koji je dostavlja? To je bez sumnje jedinstveni činilac koji utječe i usmjerava proces da've. Jer obično da'ija ne posjeduje napisan program niti određenu knjigu, niti atmosferu, niti administraciju, niti usmjerenje. Sam da'ija je u većini slučajeva i administracija i usmjeravanje i program i knjiga i učitelj i on jedini podnosi sve ovo.Ovo upućuje da je neophodno povesti računa o obrazovanju i oblikovanju daija, o njihovoj potpunoj pripremi. To je veoma važno, i ako se o tome ne povede računa, svi projekti da've će to osjetiti i neće se izvršiti, ni unutra ni vani, jer njen prvi uvjet se nije realizovao, a to je osposobljen da'ija za širenje islama. Iz ovoga se vidi da je neophodno da se da'ija koji želi ili kome želimo da u svojoj borbi dobije bitku nad neznanjem, strastima, nasiljem i neredom, naoruža raznovrsnim neophodnim oružjem, odbrambenim i napadačkim.Bez sumnje, najvažnije oružje koje da'ija treba da posjeduje je iman. Bez tog oružja ne koristi nikakvo drugo oružje niti municija.Iman nije samo u željama i govoru, nego je iman ono što se učvrsti u srcu i potvrdi ga djelo.

Druga vrsta daijinog oružja je moral. Moral je nužnost istinskog vjerovanja i njegov plod. Najpotpuniji iman imaju oni koji su najljepšeg morala. Allah, dž.š., je opisao prvaka daija riječima:"Ti si zaista najljepšeg morala"(El-Kalem, 4).

U drugom ajetu Allah, dž.š., se obraća Poslaniku i kaže:"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine "(Ali Imran, 159).


Treća vrsta naoružanja je znanje, naobrazba ili kultura. Ovo je idejna priprema da'iji uporedo sa duhovnom i moralnom pripremom. Da'va je davanje i trošenje. Zato kod kojeg se da'ije ne nađe znanja ni kulture, kako će onda nešto drugima ponuditi? Onaj ko ne posjeduje nešto nemože ga ni drugom dati. Ko ne posjeduje nisab, kako da da zekjat?Mi ćemo se u ovom radu posebno osvrnuti na ovo oružje, na idejnu ili kulturnu stranu koja se traži od da'ije muslimana. Kako da da'ija sam sebe pripremi. Ili kako da ga mi osposobimo i damo mu neophodnu kulturnu naobrazbu? Ili drugačije rečeno: Koji je nužni obrazovni nivo koji treba da posjeduje da'ija ako bismo željeli osnovati školu za da'ije ili fakultet ili ako neko od nas želi da on sam bude uspješan da'ija? Odgovor na ovo pitanje je tema ove studije koju sam u osnovi pripremio za Prvi međunarodni kongres za usmjerenje da've i osposobljavanje da'ija, kojeg je organizovao Islamski univerzitet u Medini u saferu 1397.h.Namjeravao sam da ovaj rad bude sažet i kratak, ali se oduljio mimo moje volje. Međutim, moguće je da u tome bude hajr, jer svakodnevnica zahtjeva postojanje ovakvog rada, a posebno kad se zna da je nekoliko fakulteta da've otvoreno ili se uskoro otvara u našem islamskom svijetu. Došao sam do zaključka da je svakom daiji neophodno znanje iz slijedećih oblasti:
1.Kultura islama
2. Historija
3.Književnost i jezik
4.Filozofske nauke
5.Prirodne nauke
6.Poznavanje savremenih zbivanja
Od uspješnog da'ije se traži da ove nauke upozna i dobro savlada i da od njih napravi novu dobru i korisnu smjesu. Tako će najviše sličiti pčeli koja jede razne plodove, slijedeći Allahovo nadahnuće, da bi nakon toga iz nje izišao napitak različitih boja u kojem je lijek ljudima kao što je u tome, također, dokaz onima koji razmišljaju. Govoriću o svakoj ovoj tački koliko mi Allah o tome podari znanja i koliko mi bude dozvoljavao prostor.


Dewha; 18. 12. 1396. h.
Dr. Jusuf el-Karadavi

 

 

Islamska kultura

 

Prvo čime se treba naoružati islamski misionar na idejnom polju je islamska kultura, čiji su temelji nepromjenljivi, grane široke i čiji su plodovi stalni sa dozvolom njihova Gospodara. Pod islamskom kulturom podrazumijevam kulturu čija je osnova islam: njegovi izvori, temelji, nauke koji su usko povezane sa njim i koje su proistekle iz njega. Ovo je sasvim logična stvar. Zato što je daiji koji poziva islamu nužno da zna: šta je islam kome i poziva. Neophodno je da ova spoznaja bude duboka sa uvjerenjem, a ne površna i nejasna. Zbog toga je obavezno da se to znanje crpi iz originalnih islamskih izvora i iz čistih vrela daleko od pretjeranosti,svojatanja i neznanja. Ovako će daija "imati jasnu predstavu o Gospodaru svome" (Muhammed, 14). i njegova da'va će biti jasna,tj. imaće jasne dokaze, kakvu je Allah dž.š., želio kod Svog Poslanika. Allah, dž.š., kaže:"Reci:"Ovo je put moj, ja pozivam Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim" (Jusuf, 108).
Znači, neophodno je za da'iju da stane na tvrdo tlo, tj. da proučava islamske nauke svjesno,odgovorno i sa ljubavlju, kako bi ponudio "napitak različitih boja" u kome će biti lijek ljudima.

 

Kur'an Časni i njegovo tumačenje

 

Časni Kur'an je prvi izvor islama tj. islamske kulture. Sve islamske nauke moraju se temeljiti na Kur'anu kao što su akaid, načela i principi, obredoslovlje, vjerska obilježja, moral i etika, zakoni i zakonici. Svemu ovome Kur'an je postavio temelje i učvrstio postolja, a Sunnet je to pojasnio i detaljno obrazložio. Na ovome je uspostavljena ogromna građevina na koju tok vremena nema nikakvog uticaja.
U Kur'anu su sadržane istine o gajbu-nevidljivom svijetu, o duši, o biti života, o suštini ljudske zajednice. U njemu se, također, nalaze objašnjeni Allahovi dokazi, dokazi u samom čovjeku i kosmosu, čija su spoznaja i znanje nužni čovjeku kako bi se njima koristio. Sve je to iskazano i formulisano u jednoj nadnaravnoj formi za koju se može reći da je; ''svjetlo među govorom ili govor među svjetlom". Za tu knjigu se može reći samo ono što je Allah rekao:"Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju"(Hud, 1). Za njega je njegov Objavitelj rekao da je "nur"-svjetlo. Priroda svjetla je da obasjava i upućuje. Allah  kaže:"O ljudi, dokaz vam je već stigao od vašeg Gospodara i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost"(En-Nisa, 174). Također ga je Uzvišeni opisao da je on duh, a priroda duha je da pokreće i oživljava. Uzvišeni veli:"Mi tebi, također, objavljujemo dušu sa Našim određenjem"(Šura, 52). Zbog toga se kaže za prave vjernike koji su upućeni Kur'anom da su živi i nurli zajedno. Oni su zajedno nadvladali smrt i tamu. Allah  kaže:"Zar je onaj koji je bio u zabludi a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi" (El-En'am, 122)?

 


Da'ija i Kur'an

 

Dužnost je da'iji da, koliko može, nauči Kur'ana.Štaviše, trebao bi da nauči cijeli Kur'an i da ga ponavlja kad god mu se za to pruži prilika, kako bi ga se što lakše mogao sjetiti i upotrijebiti u svim situacijama. Kur'an je municija koja se ne može potrošiti i pomagač čiji je izvor nepresušan u davanju pomoći da'iji. Zato je obaveza hafizu, a i onom koji to nije da ga stalno uči sa skrušenošću, razmišljanjem i razumijevanjem, da njime otvara brave srca i sama srca istinom koja se nalazi u njemu; da umovi iz njega uzimaju svjetlo spoznaje i žanju plodove istine. Stalno učenje Kur'ana, sa razumijevanjem i shvatanjem, omogućuje pozivaču u islam da se sjeti kur'anskih dokaza kojima želi da potvrdi svoju misao i da joj pridoda Božansko porijeklo. Štaviše da'ija je obavezan da nauči pravilno i lijepo učiti Kur'an kako je to Allah naredio, da nauči tedžvidska pravila koja će mu omogućiti da pravilno uči Allahovu Knjigu, skrušeno, osjećajno i žalosno. Ako bi mogao plačući, trebao bi to činiti, a ako ne, onda će se ponašati kao da plače.

 

Karakteristike Kur'ana

 

Onaj koji želi da razumije Kur'an treba ga učiti u takvom stanju da on shvata svojim razumom i srcem njegove karakteristike i odlike.

 

1.Kur'an je Allahov govor

 

Prva karakteristika Kur'ana je da je on Allahov govor, koji je potpuno sačuvan i nije pomiješan sa ljudskim halucinacijama, iskrivljavanjima i devijacijama. On je zasigurno sav od Allaha, od početka do kraja. Džibril ga je samo prenio a Muhammed, a.s.,, od njega prihvatio i zapamtio, a zatim dostavio i objasnio. Allah, dž.š., kaže: "I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova: donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku"(Eš-Šuara, 192-195).


Ovo znači da Kur'an sadrži Božije znanje, mudrost, milost i moć. Božanstvo koje je potpuno savršeno i čisto od svih nedostataka: "Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je" (Furkan, 6). Zato nije čudno što se vijesti ove Knjige opisuju istinitim i univerzalnim, a njene norme apsolutnom pravdom: "Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promjeniti i On sve čuje i sve zna"(El-Enam, 115). Sve što se nalazi u Kur'anu; izviješća, naredbe, zabrane, upute, zakoni, u svemu tome je sušta istina, dobro, ljepota, pravda, mudrost, milost i dobrobit, jer to sve proistječe od: Mudrog i Sveznajućeg (Hud, 1) Mudrog i Milostivog (Nahl, 6) Milostivog Samilosnog. Mudrog i hvale dostojnog (Fussilet, 42), Gospodara svjetova (El-Hakkah, 43). Zato Allah, dž.š., završava mnoge kur'anske ajete koji govore o pravnim normama ovakvim završecima:"Allah zna a vi ne znate"(El-Bekare, 216). "Allah sve zna."(El-Bekare, 282) "Uistinu je Allah Sveznajući i Mudri"(En-Nisa, 11) "Allah je Silan i Mudar," "Allah je uistinu Sveznan i Mudar" (Et-Tevbe, 28). Stoga nije dozvoljeno nijednom stvorenju, ma kakvo bilo, da stavi svoj govor ispred Allahova govora, da nametne svoje neznanje tvrdeći da je to znanje, da nametne strasti tvrdeći da je u tome oslobođenje ili da nameće svoju manjkavost prikazujući se savršenim. Allahove riječi su gornje, one su iznad neznanja, prohtjeva i fantazija.

 


2. Lahkoća

 

Druga karakteristika Kur'ana je lahkoća. To je Knjiga koju je Allah  učinio lahkom, olakšao njeno učenje, razumijevanje i primjenu onome ko to hoće. On ne zadužuje čovjeka iznad onoga što može podnijeti niti mu stavlja u obavezu ono što je teško. Allah  veli:"A mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio"(El-Kamer, 17)? "A Kur'an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili"(Duhan, 58). Zato svaki čovjek koji ima zdravo poimanje može, kada uči Kur'an ili kada ga sluša, da ga razumje, da to ostavi traga na njega i da se napoji iz njegova vrela, koliko mu to dozvoljavaju njegove mogućnosti; "Pa rijeke teku koritima s mjerom"(Ra'd, 17). Zato su svojstva ovog Kur'ana jasnoća i očevidnost. To je Knjiga jasna, štaviše, svjetlo jasno. Uzvišeni kaže: "Od Allahova vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna"(El-Maide, 15). "Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost"(En-Nisa, 174), znači Kur'an je sam po sebi jasan, očividan i jasan za druge. Svako ko ima vid nužno je da vidi svjetlo, i nemoguće je da vidi nešto bez svjetla. Sve ovo obavezuja da'iju da nudi drugima Kur'an u lahkoj i olakšanoj formi kako ga je Allah objavio, tako da ga ne stavlja u okvir zagonetki, nejasnoća i teškoća koje će ga izvesti iz njegove lahke, a, također, i olakšavajuće misije. Također, da'ija mora paziti da ne upotrebljava neprovjerena mišljenja kod tumačenja kur'anskih značenja, da sam ne ulazi i ne potapa ljude u proturječnim mišljenjima, ili da ih ne ponavlja samo različitim riječima, bez ikakvog znanstvenog rezultata ili temeljitog mišljenja koje se izvodi iz toga.

 

3. Nadnaravnost

 

Kur'an se odlikuje i nadnaravnošću. Allah, dž.š., je naredio Svome Poslaniku, a.s., da s njim izazove arapske idolopoklonike da sačine govor sličan njemu ili da donesu deset sura sličnih kur'anskim surama ili da sačine makar jednu suru. Ali oni su bili su nemoćni i poraženi. To je Kur'an jasno i nedvosmisleno zabilježio riječima: "Reci: "Kada bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali"(El-Isra, 88). Prema tome, Kur'an je najveći Muhammedov znak i vječna mu'džiza. Znakovi prijašnjih Poslanika su bili materijalne prirode i ograničeni. U njih su povjerovali samo oni koji su ih vidjeli i prisustvovali dešavanjima, za određeno mjesto i određeno vrijeme. Kur'an je, međutim, umstveni književni znak koji je vječan. Ovo potvrđuje hadis koji prenosi Buharija u kome Poslanik  kaže: "Svakom Vjerovjesniku je bilo dato slično onom u što su ljudi vjerovali, a meni je data objava koju mi je Allah objavio, zato se nadam da ću na Sudnjem danu imati najviše sljedbenika." Kur'anska nadnaravnost se pokazuje u mnogim vidovima, a najvažnije strane te kur'anske nadnaravnosti koje se odnose na da'iju su slijedeće:

 

A) Retorička nadnaravnost

 

Pod ovim se misli na kur'ansku retoriku, stilistiku, kur'anske nizove, riječi i izraze.To je disciplina kojoj su islamski klasični učenjaci pridavali veliku pažnju i mnogo se njome bavili.Veliki doprinos toj nauci su dali i kelamisti kao npr. Bakilani i učenjaci stilistike i jezika kao npr. Abdul Kahir Džurdžani, kao i muffessiri kao što je Taberi... i mnogi drugi. Savremenici su toj nauci, također, dali znatan doprinos, kao npr. Rafii u djelu Stilistika Kur'ana, Sejjid Kutb u djelu Umjetničko izražavanje u Kur'anu i Prizori Sudnjeg dana u Kur'anu, kao i Draz u svom djelu Vijest golema, Novi pogledi na Kur'an, Muhammed Mubarek u svom djelu Suver edebijje mine-l-Kur'an, Bint Šati u njenom djelu Tefsiru-/-Bejani li-l-Kur'an i mnogi drugi.

 

b.Tematska nadnaravnost

 


Pod ovim podrazumijevamo da Kur'an sadrži razne vrste upute, mudrosti i lijepih savjeta, kao i razne oblike upute za odgojnu, zakonsku i obrazovnu reformu, sve to donosi sreću ljudima, pojedincima, porodicama, zajednicama i državama, u njihovom ovozemaljskom ili budućem svijetu ako oni to prihvate kao uputu i slijede je. Ni istočni ni zapadni filozofi, niti mudraci ne mogu da sačine nešto slično po njegovoj univerzalnosti, uravnoteženosti i dubini. Pored svega toga, to postaje još začudnije kad se zna da je onaj ko je došao sa Kur'anom bio nepismen čovjek, koji je odrastao u nepismenom narodu koji nije znao ni čitati ni pisati. Klasična islamska ulema se nije puno zanimala za ovu vrstu kur'anske nadnaravnosti iako su ukazali i upozorili na nju u svojim studijama o nadnaravnosti Kur'ana. U naše vrijeme mislioci su se usmjerili ka obnovi kur'anskog izazova ovom vrstom nadnaravnosti. Tako je Rešid Rida napisao o tome djelo koje nosi naslov El Vahj Muhammedi, Šejh Muhammed Ebu Zehre napisao je nekoliko studija o tome pod naslovom Šeriatu-l-Kur'an delil ala ennehu min indillah. Mnogi su pisali o raznim kur'anskim temama, kao: Kur'an i borba, Kur'an i žena od šejha Šeltuta. Čovjek u Časnom Kur'anu, Žena u Kur'anu od Akkada. Odgoj u Kur'anu, Muhammeda Šedida, Moralni ustav u Kur'anu od Draza. Kur'anski ustav od Muhammeda Izzeta Druze i mnogi drugi.

 

c) Naučna nadnaravnost

 

Pod ovim podrazumijevamo kur'anska ukazivanja u mnogim ajetima na činjenice koje je otkrila i potvrdila savremena nauka. Sve to što je spomenuto od naučnih činjenica u Kur'anu potpuno se slaže sa najsavremenijim naučnim otkrićima u ovom stoljeću, iako je sve to u vrijeme Poslanika  bilo nepoznato, a i u mnoga stoljeća nakon njega. Ovakve stvari je nemoguće da čovjek donese, koji ne zna šta ga čeka sutra, a kamoli da zna šta čeka nekog drugog, i šta će se otkriti nakon toliko stoljeća. One mogu doći samo od Stvaraoca svemira i Onog koji njime upravlja. On je samo u mogućnosti da donese Knjigu u kojoj će zapisati tajne postojanja i onoga što niko osim Njega ne zna, i to sve formira u takvoj formi da to mogu shvatiti oni koji su prošli i razumjeli oni koji će doći poslije njih. Mnogi savremeni islamski učenjaci su se bavili ovom vrstom nadnaravnosti, naročito oni koji su se specijalizirali u hadiskim disciplinama, kao npr. profesori: dr. Muhammed Ahmed el-Gamravi, dr. Muhammed Džemaluddin el-Fendi, Abdurrezak Nevfel, kao i prije njih šejh Tantavi Dževheri. Neki od njih su u tome pretjerali tako da su tumačili kur'anske izraze značenjima koja ne podnose. Drugi su im stalno oponirali, dok su treći zauzeli srednji stav, i najbolji je srednji put. Na ovo ćemo se ponovo vratiti.

 

4.Vječnost

 

Kur'an se odlikuje i po tome što je on vječan. Kur'an nije knjiga jedne generacije niti knjiga jednog stoljeća. On je posljednja Knjiga za posljednje poslanstvo. Zato se Allah  obavezao da će ga čuvati."Mi uistinu Kur'an objavljujemu i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti"(El-Hidžr, 9), "A on je zaista knjiga zaštićena, laž joj je strana bilo s koje strane"(Fussilet, 41-42). Dokaz toga je da je četrnaest stoljeća prošlo od njegove objave a on je ostao isti kakvog ga je Allah  objavio i kakvog ga je Poslanik dostavio. Ostao je isti kakvog su ga ashabi prihvatili i nakon njih generacije jedna za drugom, pamćen, učen i zapisan u mushafima, njega napamet zna desetine hiljada muslimana, pa čak i djece i stranci koji ne razumiju jezik Kur'ana. Zbog toga da'ija mora da uči Kur'an ovakvim duhom i sa idejom da je to knjiga svih vremena, i ne smije se ograničiti samo na kulturu jednog stoljeća niti ideje određene generacije, jer se kulture razvijaju i napreduju a ideje mijenjaju, a stoljeća i generacije odlaze, a Allahova Knjiga ostaje kakva je objavljena.

 

5.Univerzalnost

 

Kur'an se, također, odlikuje univerzalnošću. I kao što je Knjiga za sva vremena, on je, također, knjiga čitave vjere; sabire sve temelje Božanske upute i Božanskog usmjerenja u akaidu, obredoslovljima, ponašanjima i moralu. Također, Kur'an sadrži osnove Božanskog zakonodavstva u oblasti ibadeta, međusobnih odnosa, porodičnog života, odnosa šire i uže, lokalne i međunarodne zajednice, tako da je čak najduži ajet u Kur'anu objavljen da uredi jedno od pitanja društvenog života, to je ajet koji govori o dugu.
Uz to, on je Knjiga čovječanstva i života. Zato ga je Allah objavio svim ljudima i svim svjetovima, kao što Allah  kaže: "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima"(El-Bekare, 185)., "Kur'an je samo pouka svjetovima" (Tekvir, 27). To nije Knjige samo jedne rase, niti jedne države, niti samo jedne određene grupe ljudi. On nije samo za racionaliste a da ne bude i za sentimentalne, niti je on samo za duhovnjake a da ne bude i za materijaliste, niti obratno. On nije samo za vladare, a da ne bude i za podanike, niti samo za imućne, a da ne bude i za siromahe, niti samo za siromašne, a da ne bude i za imućne. On je knjiga za sve i ustav za sve. Kur'an je univerzalni ustav, njegov Objavljivač koji je Stvoritelj svega, opisao ga je kao objašnjenje za sve. On se obraća Poslaniku kome je Kur'an objavljen riječima: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju"(En- Nahl, 89).


Za Kur'an je prvi halifa rekao: "Kada bi izgubio devin povodac, našao bi ga u Allahovoj Knjizi". Allah Kur'an nije objavio samo kao objašnjenje za akaid ili za ibadet, kako bi bio samo teološka knjiga, niti da objasni vrline i ponašanja kako bi bio samo etička knjiga, niti da donese i objasni samo zakonike i razne sisteme kako bi bio knjiga prava. Zapravo, Kur'an sve to obuhvata i više od svega toga u jedinstvenom skladu i izvanrednom slijedu. Pogledaj ova dva ajeta u suri El-Bekare: "Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga mudrosti koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna - na umu imajte! A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljepše. A Allah sve zna, a vi ne znate"(El-Bekare, 231-232).


Da mi je znati pod koju kategoriju staviti ova dva ajeta? Oni sadrže porodično pravo. Također., sadrže odgoj, moralne savjete i vjerske upute, upozoravaju na Allaha i Sudnji dan i potvrđuju da Allah sve zna, a da to ljudi ne znaju. Zato, da li se ova dva ajeta mogu ubrojiti u pravne ili u pedagoške ili u teološke ili u etičke ajete? Istna je da se oni mogu ubrojati u sve te oblasti u isto vrijeme. Univerzalnost Kur'ana se ogleda i u tome da se on ne obraća samo razumu niti samo srcu, nego se obraća cijelom ljudskom biću. On u isto vrijeme zadovoljava razum i pokreće srce. Kada čovjek uči ili sluša ajete kao što su ovi:"O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio - pa učinio da si skladan i da si ispravan-i kakav je htio lik ti dao" (El-Infitar, 6-8)? osjetit će da se oni obraćaju cijelom ljudskom biću; njegovu razumu, svijesti i duši. Ne zadovoljavaju se samo da se obrate srcu ili svijesti, kao što je to bilo uobičajeno u drugim vjerskim knjigama teologiji prije Kur'ana. Također, Kur'an se ne obraća ideji i razumu kao što je to uobičajeno u klasičnim i savremenim filozofskim djelima.Kur'an se obraća ljudskom biću sa svim njegovim osobinama i osobenostima.


Abbas Akkad veli:"Islam se obraća razumu. Međutim, njegovo obraćanje se ne ograničava samo na svijest ili intuiciju. U njegovim odredbama je da je posmatranje razumom put svijesti do istine, jer razmišljanje je, uistinu, vrata upute kojom se stiže do imana -vjerovanja."Reci:"Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite"(Es-Sebe, 46)., "Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili"(El-Bekare, 219). Ta univerzalnost se najbolje ogleda u vjerovanju, gdje se Kur'an obraća cijelom ljudskom biću, duši, tijelu, razumu i svijesti, bez ikakve pretjeranosti ili manjkavosti prilikom obračanja ovim dijelovima."(1)
Kur'an se ne obraća jednoj vrsti ljudi, koji slijede određeni racionalni ili duhovni pravac, zanemarujući ili zapostavljajući ostale grupacije koje slijede razne pravce. Ne, Kur'an se obraća svim grupacijama podjednako ih zadovoljavajući sve.
a) Onaj koji traži racionalnu istinu naći će u Kur'anu ono što će zadovoljiti njegovu logiku. Dovoljno je reći da su riječi koje su izvedene iz riječi akl-razum spomenute u Kur'anu 58 puta, a riječi koje su izvedene iz riječi fikr, misao, ideja su spomenute 70 puta, a riječ el-elbab, razum, spomenuta je 16 puta. Ovdje se ne ubrajaju mnogobrojni ajeti koji sadržavaju riječi ili druge izvedenice kao npr: pogled (nazar), poimanje (I'tibar), razmišljanje (tedebbur), dokaz (hudždže), agrument (burhan), razboritost (nuha) i dr. za kojima tragaju tragači racionalnih istina. Oni ih neće moći naći u drugim vjerskim knjigama osim samo u Kur'anu.


b) Tragač duhovni istina, naći će u Kur'anu ono što će zadovoljiti njegov ukus, nahraniti njegovu intuiciju i zasititi njegove žudnje i očekivanja u duhovnim prostranstvima. To može npr. naći u kazivanju o Musa . i jednom dobrom robu, o kom Allah, dž.š., kaže:"I nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što sami Mi znamo naučili."(El-Kehf, 65)


c) Onaj koji žudi za moralnim principima i vrijednostima naći će u Kur'anu ono za čim traga. Ako je osnovna tema etika (dobro), Kur'an upućuje na dobro kao što upućuje istini. Kur'an smatra činjenje dobra jednom od osnovnih zadaća muslimana: "Činite dobro da biste bili spašeni"(El-Hdždž, 77). Kur'an se ne zadovoljava kod muslimana da čini dobro samo, nego od njega traži da poziva dobru:"Neka od vas bude grupa koja će pozivati dobru"(Ali-Imran, 104). Moral u Kur'anu zauzima veliki prostor, a nama prostor ne dozvoljava da govorimo o tome, ali preporučujemo da se pogleda djelo Moralni ustav u Kur'anu, Abdullaha Draza.


d) Onaj koji je zaljubljen u principe ljepote naći će u Kur'anu ono što će mu razviti te osjećaje i nahraniti njegov umjetnički osjećaj. To sve kroz kur'anske upute pogledima da uživaju u ljepoti prirode:"Mi smo na nebu sazvježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili" (El-Hidžr, 16). "Mi smo vam najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili"(El-Mulk, 5). Također, Kur'an nam skreće pažnju na biljke: "Mi iz zemlje dajemo da iznikne svakovrsno bilje prekrasno"(El-Hadždž, 5); "Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne"(En-Neml, 60). Skreće nam pažnju na životinje: "Ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad na pašu izgonite"(En-Nahl, 6); na ljepotu čovjeka i svih stvorenja: "On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim" (Et-Tegabun, 3); "To je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio"(En-Neml, 88).

 


Upute da'iji kroz Kur'an

 

Volio bih da'iji koji želi da živi sa Kur'anom, koji želi da iz Kur'ana uzme opskrbu za svoje srce, svjetlo za svoj razum, da iz njega crpi ono što će napojiti njegovu dušu, nakon čega će sve to drugima ponuditi, ukazati na nekoliko stvari:

 

Sakupljanje i sistematiziranje ajeta koji se odnose na jednu cjelinu, temu:
Dužnost je daiji koji želi da govori o nekoj temi kao predavač, učitelj, hatib ili pisac, da sakupi sve ajete koji govore o temi o kojoj želi da govori, a zatim da ih sistematizira onako kako to odgovara cilju i da objasni kur'anski stav o toj temi.
Nužno je da svjestan da'ija da ima na umu dvije stvari.
Prvo; da pogleda kur'anske rječi koje se odnose na njegovu temu. Ovdje će mnogo pomoći konsultovanje leksikona kur'anskih rječi, a posebno onome ko ne zna Kur'an napamet.
Drugo; da pogleda značenja koja su usko povezana sa dotičnom temom. Ovo zahtijeva posjedovanje razboritosti, pronicavosti, dobrog shvatanja i zapažanja onoga što ima veze sa temom, iako nije direktno spomenuto sa riječima. U ovome svemu je najvažnija dobra sistematizacija i podjela kako bi se istakli znakovi, faktori i specifičnosti... Uzmimo primjer za to, jer se primjerom objašnjava govor. Npr. ako želimo govoriti o Kur'anu i nauci, naći ćemo se pred ogromnim brojem ajeta, čiji broj prelazi stotine. Zato ćemo se zadovoljiti uvažavanjem nekih od njih i njihovom sistematizacijom ili njihovim naslovima, npr:

 

Učenjaci su na istom stepenu sa melekima

"Allah svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da On postupa pravedno"(Ali-Imran, 18). Allah  je počeo sa Sabom, zatim je pohvalio meleke i na trećem mjestu spomenuo učenjake, uzimajući njih za svjedoke koji priznaju Njegovu jednoću.

 

Znanje uzdiže učenjake iznad drugih

 

"Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju" (Ez-Zumer, 9). "Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje" (El-Mudžadele 11).

 

Znanje je temelj straha od Boga

 

"A Allaha se boje od robova Njegovih-učeni"(Fatir, 28).

 

Dužnost je neznalici da slijedi učenog pa makar mlađi bio od njega

 

"O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi, zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti"(Merjem, 43).

 

Ponekad onaj ko je na manjem stepenu može da dokuči od znanja više nego onaj koji je na višem stepenu

 

U kur'anskom kazivanju o Hudhudu, kada Sulejman  odlučuje da kazni odsutnog Hudhuda, nakon što on dolazi noseći mu slijedeću vijest:"Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest"( En-Neml, 22).
Također u kazivanju o sinovima Ademovim, gdje čovjek uči od gavrana: "Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga."Teško meni!" -povika on- "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran,da zakopam mrtvo tijelo brata svoga! "I pokaja se (El-Maide, 31).

 

Obrazovanje podiže ugled obrazovanom pa makar on bio i pas

 

"Pitaju te šta im se dozvoljava. Reci: "Dozvaljaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas podučio. Jedite ono što vam one uhvate"(El-Maide, 4). I ovim se znanjem dresirani pas odlikuje od drugih pasa.

 

Naređuje se savjetovanje sa učenima

 

"Pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate"(En-Nahl, 43) "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onima između vas koje ste izabrali"( En-Nisa, 59). Pod predstavnicima se u ovom ajetu misli na učenjake, a po drugom mišljenju na vladare. "A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati"( En-Nisa, 83).
Kur'an, također, upućuje da samo stručnja dotične oblasti može dati i obavjestiti o istinskim činjenicama. "I niko te neće obavjestiti kao onaj koji zna"(Fatir, 14). Zbog toga je dužnost pitati stručnjaka a nikako nekog drugog."I upitaj o Njemu onoga koji zna" (Furkan, 59).

 

Znanje nema granica

 

"A vama je dato je dato samo malo znanja" (Isra, 85).

 

Povećavati znanje je potrebno i poželjno

 

"Bože povećaj mi znanje" (Taha, 114). "A iznad svakog učenog ima učeniji"(Jusuf, 83).

 


Vjerovjesnici traže znanje i kod onih koji su ispod njih
U kazivanju o Musau  i njegovom mladiću, Allah  kaže:"I nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i ono što samo Mi znamo naučili."Mogu li da te pratim"-upita ga Musa-,"ali da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen?"( El-Kehf, 65-66) Musa  je, bez sumnje, bio najbolji čovjek svog vremena.

 

Putovanje radi traženja znanja

 

"A kada Musa reče momku svome:"Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići"(El-Kehf, 60). "Zašto ne putuju po Zemlji pa da svojima razumima shvate i ušima čuju."
I još desetine drugih ajeta koji se odnose na znanje naći će onaj koji živi sa Kur'anom. Iskusan da'ija, onaj koji proučava Kur'an može sebi uzeti poseban protokol ili album u koji će upisivati kur'anske teme, ajete koji se odnose na njih, shodno njegovim mogućnostima. Naći će se sigurno ispred desetine, pa čak i stotine savremenih i životnih tema. Nakon toga trebao bi da sve to sistematizira, u granicama koliko mu to Allah dozvoli. Nakon izvjesna vremena naći će kod sebe kur'ansko bogatstvo koje je neiscrpno i riznicu tajni istine koja ne presahnjuje.

 

Pridavanje pažnje kur'anskim kazivanjima

 

Da'ija bi trebao da posveti pažnju i pozornost kur'anskim kazivanjima, njihovim poukama, savjetima, tajnama i velikim mudrostima. Kur'anski način navođenja prošlih događaja nema cilj da ih detaljizira navodeći imena ljudi, gradova, datuma itd. On posvečuje pažnju glavnim poukama, naznakama crta historijskih ličnosti i usmjeravanju događaja i njihovih posljedica. "U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni"(Jusuf, 111).
Kada Kur'an navodi neki događaj, obogaćuje ga mnogobrojnim stvarnostima, naučnim tajnama i pravnim usmjerenjima, kako bi to sve doprlo do duše i razuma jednim neindirektnim putem.Tako npr. ako želimo mjesto znanja u Kur'anu, mi to možemo direktno saznati iz mnogobrojnih ajeta kao što smo prethodno vidjeli. To isto možemo zapaziti u jasnoj formi u ajetima o kur'anskim kazivanjima iako to ovdje nije spomenuto izvorno. To možemo zapaziti na četiri mjesta u Kur'anu:
1. u kazivanu o Ademu  kada je Allah rekao melekima:"Ja ću na Zemlji postaviti namjesnika." Nakon saznanja o tome meleki su bili začuđeni, zatim su to prihvatili i odali priznanje Ademu , nakon što je Božanski ispit potvrdio njegovu znanstvenu prednost."O Ademe,"- reče On-"kaži im ti naziva njihove!"I kada im on kaza njihove nazive, Allah reče:"Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete" (El-Bekare 33). I ovako je Kur'an indirektno ukazao na znanje kao njegovo prvo sredstvo koje će mu pomoći da realizira namjesništvo na Zemlji.
2. U kazivanju o Jusufu , kada se govori o planiranju u ekonomskoj i razvojnoj politici države. To se jsano vidi u petnaest godišnjem planu kojeg je Jusuf . postavio i uspješno realizovao, čijim plodovima su se okoristili stanovnici Egipta i njihovi susjedi. Pored toga neki muslimani smatraju da je planiranje se proturiječi vjeri i tevkkulu tj. oslanjanju na Allaha.
3. U kazivanju o Sulejmanu . i Belkisi, kraljici od Sabe. Tu se vidi da je jedan od Sulejmanovih ljudi bio u mogućnosti da donese njeno prijestolje prije nego što se trepne, i to pomoću znanja koje je posjedovao."A ću ti ga donijeti"-reče onaj koji je učio iz Knjige-"prije nego što okom trepneš"(En-Neml, 40).
4. U kazivanju o Zul Karnejnu i njegovoj gradnji ogromnog zida od gvožđa pomješanog sa istopljenim bakrom. To je danas savremena nauka potvrdila i ustanovola da je to način koji daje željezu veću snagu i čvrstinu."Donesite mi velike komade gvožđa!"I kada on izravna dvije strane brda, reče:"Pušite!"A kad ga usija, reče:"Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem. I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su mogli da ga prokopaju"(El-Kehf, 96-97).
Ista je stvar ako hoćemo da vidimo mjesto imana u Kur'anu..Bez sumnje ćemo pred sobom naći desetine ajeta koji direktno govore o tome, koji nam govore o imanu i njegovu uticaju u ljudskom životu. Međutim, mi ćemo bolje shvatiti i razumjeti jačinu i značaj uticaja imana u ljudskom životu ako promotrimo nekoliko kur'anskih kazivanja koja se odnose na to.
U Kur'anu ćemo naći kazivanje o mladićima kada postanu istinski vjernici. Ovdje mislimo na kazivanje o mladićima pećine, koji su se svojim imanom suprostavili konzervatizmu navjernika i nasilju tirana."Ispričaćemo ti povjest njihovu-onako kako je bilo.To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo njihova srca kada su se digli i rekli: "Gospodar naš- Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu iznosi neistine?"(El-Kehf, 13-15)
Naći ćemo, također, kazivanja o ženi kada istinski postane vjernica, čiji muž je bio nevjernik, silnik i tiranin. To je kur'ansko kazivanje o ženi faraona, koju ne zanima njegova vlast niti je od imana mogu odvratiti njegova obećanja niti prijetnje."A onima koji vjeruju-Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla:"Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od firaona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog"(Et-Tahrim, 11).
Također, u Kur'anu su kazivanja o običnom svijetu kada iman uđe u njihova srca, kako ih mijenja i izgrađuje od njih nova stvorenja.U njima dovodi do eksplozije zadivljujuće skrivene duhovne snage, koja je bila skrivena sve dok je iman nije aktivirao. To se jasno vidi u kazivanju o faraonovim vračarima, kojima se pokazala istina kod Musa  pa su u nju povjerovali, suprotstavljajući se tako faraonovoj oholosti i prijetnji."A čarobnjaci se licem na tle baciše."Mi vjerujemo u Gospodara svjetova"- povikaše,"Gospodara Musaova i Harunova!""Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!"-viknu faraon.-"Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi! Izodsijecaću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti! Ti nam zamjeraš samo zato što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!"(El- E'araf, 120-126).

 

Pažnja prema kur'anskim primjerima

 

Da'ija bi morao da se upozna sa kur'anskim primjerima koji nam odslikavaju ljudsku ličnost na raznim područjima i situacijama života. Navešćemo nekoliko kur'anskih primjera za to:


1. primjer zahvalnog imućnog Božijeg roba u ličnosti Sulejmana, a.s., koji je rekao kada je čuo i razumio govor mrava:"Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju Si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje"(En-Neml, 18)., i kada mu je donesen Belkisin dvorac:"Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan-u svoju korist je zahvalan, a ko je nezahvalan, pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit"(En-Nahl, 40);


2. primjer pravedna vladara ili kralja koga velika vlast nije zavela i odvratila od pokornosti njegovu Gospodaru i brige o svom narodu. To vidimo u ličnosti Zul-Karnejna koji je svojim osvajanjima dospio do mjesta odakle Sunce izlazi na istoku, a na zapadu gdje zalazi. I pored tolike vlasti on se pridržavao pravde, nagrađivao je dobre a kažnjavao zločince, borio se protiv onih koji čine na Zemlji nered. Zato on pravi velike zidine oslanjajući se u tome prvo na Allaha, dž.š., a potom na trud naroda. O tome govore ajeti sure El-Kehf, 83-98.


3. primjer strpljivog Božijeg roba koji je iskušan velikim iskušenjem i koji je zadovoljan Allahovom odredbom u ličnosti Ejjuba  "Mi smo znali da je on izdržljiv;divan je rob on bio i mnogo se kajao"(Sad, 41-44) .


4. Primjer mladića koji se čuva harama, i pored svoje mladosti, ljepote, mladenačke nestašnosti i mnogi iskušenja i mogućnosti da to uradi. To se sve odslikava u ličnosti Jusufa ; "I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata i reče: "Hodi!" - "Sačuvaj Bože!" -uzviknu on-, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti"(Jusuf 23-33).


5. Primjer mladića koji izvršava Allahovu naredbu, pa čak izvršavajući tu naredbu da bude prinešen kao žrtva. To vidimo u ličnosti Ismaila  sina Ibrahimova, a.s.,, kada mu je otac rekao, nakon što je porastao:"O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?"-"O oče moj,"-reče-"onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati"( Es-Saffat, 102).


6. Primjer vjernika koji krije svoj iman radi općeg interesa. Međutim, kada je došlo vrijeme da se pokaže iman on ga pokazuje i brani istinu, suprostavlja se neistini, mudro raspravlja, sa primjerima i poziva ka istini sa jakim i jasnim agrumentima. To vidimo u ličnosti vjernika faraonove porodice. "A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče:"Zar da unijete čovjeka zato što govori:"Gospodar moj je Allah, onog koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg"(El-Mu'min, 28-34).


7. Primjer da'ije koji je nosilac poruke, koji nepravedno biva osuđen na zatvor, ali i pored toga ta nepravda i zatvorske tmine nisu ga prisilile da zaboravi svoju obavezu prema da'vi. Zato on koristi svaku priliku da poziva zatvorenike u vjeru u Jednog Jedinog Boga i ostavljanju politeizma. To je sve odslikano u ličnosti Jusufa, a.s., "O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?"(Jusuf, 37-40).


8. Primjer oca koji je vjernik i sina koji je nevjernik, gdje vidimo kako otac nastoji da spasi sina ali u tome ne uspjeva, pa nakon toga pokušava da se zauzme za njega kod Allaha ali ne uspjeva i zato biva žestoko ukoren.To se sve odslikava u ličnosti Nuha  i njegova sina nevjernika.Sura Hud, 42-47.
Primjer sina vjernika i njegova oca nevjernika, gdje mu se sin blago obraća i dodvoruje prilikom njegova pokušaja da mu dostavi objavu i da ga sasluša. To vidimo u ličnosti Ibrahima  i njegova oca. "Kada je rekao ocu svome:"O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (Merjem 41-48).

9. Primjer žene vjernice i njena muža nevjernika, nasilnika i onog koji tvrdi za sebe da je božanstvo. To vidimo iz ličnosti Asije žene faraonove i njena muža tiranina i nasilnika koji je okupio svijet i rekao: Ja sam vaš vrhovni gospodar. Pored svega toga nije je zavela njegova vlast niti ju je zastrašilo njegovo nasilje, niti se osvrtala na njegova obećanja niti na njegova zastrašivanja, nego se obratila svom Gospodaru govoreći: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog"(Et-Tahrim, 11).

10. Primjer žene nevjernice i njena muža vjernika, kao što je bio slučaj sa Nuhovom i Lutovom ženom. "Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile-i njih dvojica im ništa neće moći kod Allaha pomoći, i reći će se:"Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze"(Et-Tahrim, 10).

11. Primjer miroljubiva čovjeka koji na neprijateljstvo odgovara bogobojaznošću, na zlo uzvraća dobrim, u ličnosti sina Ademova koga israilijati nazivaju Habilom kome je njegov brat prijetio ubistvom, našto mu je on odgovorio: "I kada bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike"(El-Maide, 27-29).
12. Primjer zla čovjeka, koji napada svoga brata i proljeva mu krv bezrazložno. Od te njegove nakane ga ne odvraća ni vjera, ni moral, ni rodbinska veza. To je predstavljeno u ličnosti Ademova sina koga nazivaju Kabil, kog ne odvraća od ubistva svog rođenog brata sina njegove majke i njegova oca, ni lijepi ljudski postupak koji je prema njemu učinio njegov brat. "I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih"(El-Maide, 30).

13. Primjer strašljiva naroda u teškim vremenima, naroda koji bježi kada je najteže, naroda koji nije poslušan svojim poslanicima, to se sve vidi u ličnosti jevreja kada im njihov poslanik i osloboditelj onaj preko koga ih je Allah spasio Musa : "O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni",oni rekoše: "O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno ući."Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju-rekoše:"Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" "O Musa,"-rekoše oni-"dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!" (El-Maide, 20-26).
14. Primjer naroda koji ne poštuje Allahove blagodati, niti istinski zahvaljuje na njima pa im ih Allah oduzima. To je predstavljeno u ličnosti naroda Sabe."Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva,"Jedite hranu Gospodara svoga i budite mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!" Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamjenili i njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i timariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih zato što su bili ne zahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika" (Seb'e, 15-17)?

 

Pravilno dokazivanje kur'anskim ajetima

 

Nužno je da daija nastoji, teži i primjenjuje pravilno agrumentovanje kur'anskim ajetima u onome što želi dokazati ili u propisima, činjenicama i idejama koje želi potvrditi. Ako to dačija uspije, tj. ako uspije pravilno navoditi agrumente iz Kur'ana i stavljati ih gdje odgovara, time će on uklonuti svaku nejasnoću i sumnju i ušutkat će svakog protivnika, jer poslije Kur'ana nema dokaza, niti ima govora poslije Allahova govora."A čije su riječi od Allahovih istinitije?"( En-Nisa, 87-122)
"Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi?A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?" (El-Maide, 50)
Zato vjernik pred kur'anskim dokazom može samo da kaže:Vjerujem i smatram da je istina, ili čujem i pokoravam se, kao što Uzvišeni kaže: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta" (El-Ahzab, 36).
Neki čovjek je doveden pred Me'muna, koji je išao među svijet i tražio da se radi dobro i zabranjuje zlo, ali za to nije imao halifinu dozvolu. Me'mun ga je upitao."Zašto to radiš kad je Allah nas time zadužio? Mi smo ti za koje Allah kaže: "One kojima vlast damo na zemlji, oni obavljaju namaz, daju zekjat, naređivaju dobro i sprječavaju zlo." Čovjek je odgovorio:" Istinu si rekao, vođo pravovjernih. Ti si upravo takav kako si rekao. Kod tebe je vlast i namjesništvo, a ja sam samo tvoj pomagač i ortak u tome. Ovo što kažem može da negira samo onaj koji ne poznaje Kur'an i Poslanikov sunnet. Allah  kaže: "Vjernici i vjernice su jedni drugim prijatelji, naređuju dobro i sprečavaju zlo." Poslanik  kaže: "Vjernik je vjerniku kao građevina gdje se međusobno potpomažu." Me'muna ushiti odgovor i obradova, nakon čega mu reče:"Takvima kao što si ti dozvoljeno je da naređuju dobro, zato nastavi sa onim što si radio sa našom dozvolom i saglasnošću."
Vidimo: kada je čovjek znao kako će pravilno agrumentirati svoje stavove Kur'anom i Hadisom da halifa nije imao odgovora. Zato nije imao drugog izbora nego dozvoliti mu ono što radi.
Nasuprot tome, došao je neki vaiz kod Me'muna da mu vazi. Bio je grub u svom nastupu. Me'mun mu reče: "Čovječe, Allah je poslao onog ko je bolji od tebe onome ko je gori od mene i naredio mu da bude blag. Poslao je Musaa i Haruna faraonu i naredio im da mu se ovako obrate: "Govorite mu blagim govorom ne bi li se opomenuo ili pobojao. "Ovdje je Me'munov položaj bio jači, jer je kur'anski dokaz bio na njegovoj strani.
Također, da'ija mora da agrumentira svoje stavove jasnim i nedvosmislenim dokazima, a ne dokazima oko kojih se vodi polemika o njihovoj jasnosti i autentičnosti. Jer ako je neki dokaz dvosmislen, ne može se uzeti za agrument. Tako npr. kada neke da'ije govore o univerzalnosti Kur'ana to potkrepljuju ajetom sure El En'am: "U Knjizi Mi nismo ništa izostavili" (El-En'am, 38).
Iako je moguće da se pod Knjigom u ovom ajetu misli na Kur'ana, i da tako taj agrument bude ispravan, u isto vrijeme postoji mogućnost da se odnosi i na Levhi Mahfuz u kojoj je Allah  odredio sve što se odnosi na stvorenja, kao što se to jasno vidi iz sljedećih ajeta:"Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali"(Jasin, 12)., "To u Knjizi piše" (El-Ahzab, 6). kao i drugi ajeti slična ovima. Međutim, ovdje bi bilo preče dokazati ovaj stav sa ovim ajetom: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputa i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju"(En-Nahl, 89)., jer je ovaj ajet jasan i nedvosmislen kod argumentovanja onog što se želi agrumentovati.

 

D'aija se, isto tako, mora klonuti dokazivanja onim stvarima koje nisu dokaz. Primjer za to je kada neki ljudi tvrde da je plod bogobojaznosti da će ih Allah podučiti onome što ne znaju, oni to dokazuju slijedećim ajetom:"Bojte se Allaha a Allah će vas podučiti"(El-Bekare, 282). Ipak je istina da ovaj ajet ne upućuje na to, jer u njemu namamo naredbe i odgovora, to bi bilo ispravno kada bi ajet glasio ovako: Bojte se Allaha, Allaha će vas naučiti. Međutim, ovaj ajet ili dio ajeta sadržava samo naredbu za bogobojaznost, kao što je to i način Kur'ana kada upuredi naredbe ili zabrane sa bogobojaznošću. Nakon toga se veli u ajetu: pa će vas Allah naučiti- tj. podučit će vas ovim naredbama i propisima kao što se veli u drugom ajetu:"To vam Allah objašnjaje da ne zalutate." (En-Nisa, 176). Onda je najbolje da se agrumentuje spomenuta tvrdnja sa sljedećim ajetom: "O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti"(El-Enfal, 29). tj., da će vam svjetlo pomoću kojeg ćete razlikovati između istine i neistine. Slično tom imamo i ajet u suri El-Hadid:"O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte. On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići i oprostiće vam."(El-Hadid 28) Čak se ovdje može uzeti za orgument i općenito značenje ovog ajeta:"A onome ko se Allaha boji, On će mu izlaza naći" (Et-Talak 2). tj., naći će mu izlaza iz dvosmislenosti i najasnoća

 


Opreznost i čuvanje od nedozvoljenog tumačenja i izvrtanja riječi

 

Dužnost je da'iji da se čuva i da upozorava na odstupanja i skretanja kao i na nedozvoljena tumačenja kur'anskih ajeta tumačenjima koja ih odvode od ciljeva radi koji ih je Allah objavio. Radi ovakva skretanja Allah je osudio sljedbenike Knjige, jer su oni iskrivilu formu svojih Knjiga dodajući ili oduzimajući od njih, a također i njihova značenja sa nedozvoljenim tumačenjima. Što se tiče Kur'ana, on je zapamćen u srcima i napisan u mushafima i zato nema načina da se njegova forma iskrivi. Međutim, moguće je da u njegov tefsir uđu nedozvoljena tumačenja, i to je iskrivljenje po značenju.Ovdje se misli na pokuđeno mišljenje za kojeg hadis prijeti kaznom onome ko njime bude tumačio Kur'an.
U naše vrijeme kao i u prošlosti povećali su se uzroci koji su doveli do odstupanja i iskretanja. Navešćemo neke od njih:

 

1.Potčinjavanje kur'anskih tekstova vremenskoj situaciji

 

Ovdje se nastoji po svaku cijenu potčiniti kur'anski tekst stvarnosti iako je suprotna islamu i protumačiti kur'anske tekstove daleko od onoga na što oni upućuju da bi ta stvarnost dobila šerijatsku legalnost.To smo vidjeli kod mnogobrojnih nastojanja da se dozvoli kamatni sistem u islamskim zemljama gdje vlada kapitalistički sistem, kao i kod pokušaja opravdanja uzurpiranja i konfiskovanja privatne imovine za vrijeme socijalističke vladavine u tim zemljama.
U ovo se može ubrajati i izvitopereno tumačenje ajeta i hadisa daleko od njihovih jasnih značenja, pribjegavajući dalekim, nedozvoljenim neadekvatnim tumačenjima koja nisu poznavali klasičari niti se uklapaju u kontekst ajeta. To sve da bi se slijedila raširena ideja ili preovladavajuća teorija koja još nije dostigla stepen naučne činjenice.

 

2.Prihvaanje nekog mezheba, ideje ili određenog pravca, a zatim navođenje tekstova za to

 

O ovome neka naša ulema veli:"Vjerovati pa onda dokazivati." Međutim, ispravno je da se prvo dokaže pa tek onda povjeruje. Ovo možemo vidjeti kod teologa, filozofa i raznih frakcija i onih koji slijepo slijede fikhske mezhebe. Oni svoje mezhebe smatraju temeljem i osnovom a zatim natežu tekstove da bi potvrdili mezheb iako se u tome nalazi namještenost i izmišljenost. Ako i pored toga ne nađu prostora za takva tumačenja, onda se usmjere ka derogaciji iako se derogacija ne priznaje sa dvosmislenošću.
Tako ćemo vidjeti da Ibn Sina i drugi veliki filozofi u islamskoj povijesti smatraju da sve što su Aristotel i drugi grčki filozofi tvrdili o teologiji i prirodi je tačno, pa nakon što je to njihovo učenje bilo u koliziju sa mnogobrojnim kur'anskim ajetima, počeli su tumačiti te ajete takvim tumačanjima koja ne podržava jezik, a, također, ih ne podržava ni vjera. Tako da ih je čak imam Gazali učinio nevjernicima kao i one koji su došli poslije njih, zbog tri pitanja u kojima su zanijekali poznate nužne stvari vjere.

 

3.Parcijaliziranje tekstova i njihovo nepovezivanje

 

Vadžib je prilikom rješenja nekog problema da se sagledaju svi tekstovi koji se odnose na taj problem, a zatim da se međusobno usklade kako bi se saznalo njihovo pravo značenje.
Ko želi da sazna kakav je kur'anski stav o kamati, nije mu dozvoljeno da se ograniči samo na ajet sure Ali Imran: "O vjernici, bezdušni zelenaši ne budite, i Allaha se bojte, jer ćete tako postići što želite"(Ali-Imran, 230)., nego je neophodno da se ovom ajetu pridoda ajet koji govori o kamati u suri (El-Bekare), a koji glasi."O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate,-rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga odštetiti, niti ćete oštećeni biti" (El-Bekare, 278-279). Tada vidimo da ovi ajeti znače da je kamata ono što se uzme više od glavnice, svejedno bilo to puno ili malo. Zatim shvatamo da izraz edafen mudaafeten znači samo opis realnog stanja i načina zelenaštva koje je bilo u to vrijame poznato, a ne ograničenje kao kad bi rekao nezasitim trgovcima: "Nemojte zelenašiti u nužnim stvarima da biste zaradili dvjesta posto", jer je to opis njihove stvarnosti, što u isto vrijeme ne znači ako oni zelenaše sa hranom ili slično tome i zarade sto ili pedeset posto ili manje ili više od toga, da je to dozvoljeno.

 

4. Slijeđenje manje jasnih ajeta, a zapostavljanje jasnih

 

Ovo je temelj ovog zastranjenja i stranputice kako je to i Kur'ana potvrdio u sljedećem ajetu:"On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena-željni smutnje i svog tumačenja-slijede one što su manje jasni.A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su u dobro u nauku upućeni govore."Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!"- A samo razumom obdareni shvaćaju"(Ali Imran, 7). Ovaj ajet je jasno potvrdio da u Kur'anu postoje jasni ajeti tj. oni koji imaju kategorička i nedvosmislena značenja kod onih koji razmišljaju o njima.Takvi ajeti su glavnina Knjige, tj. njen temelj i većina. To upućuje da se sekundarne stvari moraju podvrgnuti primarnim stvarima, tj. temelju i osnovi, i da se manjina mora tumačiti shodno i u okviru većine. Međutim, oni koji su zalutali, u čijim srcima je bolest, idu za nejasnim ajetima, prihvatajući se za ono što razumiju iz njih, što odgovara njihovim strastima. Kada bi oni bili pravedni i objektivni i podvrgli nejasne ajete jasnim, ili drugačije rečeno: kada bi podvrgli dvosmislene nedvosmislenim i jasnim, pokazala bi im se istina kao zora onima koji vide. Ako proučavamo razne frakcije koje su skrenule sa ehli sunnetskog puta od početka islama pa sve do danas našli bismo da su najvažniji i najupečatljiviji razlozi njihovog zastranjenja: slijeđenje nejasnih ajeta i okretanje od jasnih ajeta koji su osnova Kur'ana. Nema ni jedne novotarije koja je njene sljedbenike izvela iz islama, a da njeni sljedbenici nemaju nekih nejasnih ajeta na koje se oslanjaju, tako da čak oni koji vjeruju u panteizam, a oni su-kako to veli autor djela Isaru-l-hakk ale-l-halk najgori novotari i najdalji od Kur'ana i Sunneta i koji imaju najodvratnija mišljenja. Međutim, i pored toga, oni te svoje novotarije i zablude potkrepljuju nejasnim ajetima i hadisima.Tako oni u prilog svojih mišljenja navode ove ajete:"Oni koji ti prisegu daju oni je uistinu Allahu daju"; "Ti nisi bacio nego je Allah bacio." Također, u svoj prilog navode i ovaj hadis:"Najistinitija riječ je riječ koju je pjesnik Lebid rekao:"Sve osim Allaha je laž."
Ovakvi su zanemarili da sva vjera: Kur'an, Hadis, pa čak i sve nebeske vjere tvrde da u svijetu postoji Stvoritelj i stvorenja, Gospodar i robovi, svemir i Onaj koji ga je stvorio. Znači, ova dvojnost spada u potpuno jasne i nužne vjerske stvari, za koje ne trebaju dokazi ili agrumenti. Čak kršćani su pokušavali i pokušavaju da u Kur'anu nađu što će potvrditi njihovu tvrdnju da je Isa  božanstvo ili Božiji sin. Tako oni navode ajet kojim žele da dokažu tu svoju tvrnju:"Mesih, Isa,sin Merjemin, je samo Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i duh od Njega." Ostavili su jasan ajet u kome Allah  kaže:"Mesih sin Merjemin je samo poslanik, i prije njega su bili poslanici. Njegova majka je iskrena, oboje su jeli hranu." " On je samo rob kome smo Mi blagodati dali i učinili ga primjerom sinovima Israilovim." "Ja sam im rekao samo ono što Si mi naredio: da vjerujem Allaha, moga i vašeg Gospodara." "Nevjernici su oni koji kažu:Allah je treći od trojice." "Nevjernici su oni koji kažu: Mesih, sin Merjemin, je Allah!"
Sve ovo upućuje da je slijeđenje nejasnih ajeta stalno svojstvo onih u čijim srcima je bolest.

 

Sadržaj knjige:

UVOD ..........................................................................5
Islamska kultura............................................................10
Kur'an Časni i njegovo tumačenje ................................11
Da'ija i Kur'an .............................................................. 12
Karakteristike Kur'ana ................................................. 12
Lahkoća ....................................................................... 14
Nadnaravnost ............................................................... 15
Vječnost ....................................................................... 18
Univerzalnost ............................................................... 18
Upute da'iji kroz Kur'an ............................................... 22
Pridavanje pažnje kur'anskim kazivanjima ................ 26
Pažnja prema kur'anskim primjerima .......................... 29
Pravilno dokazivanje kur'anskim ajetima ............... .... 33
Opreznost i čuvanje od nedozvoljenog tumačenja
i izvrtanja riječi ............................................................ 36
Kur'anske znanosti ................................................... .... 40
Tumačenje Kur'ana ........................................................ 41
Preporuke onom ko čita tefsirska djela ...........................43
Čuvanje od lažnih i slabih predaja .............................. ...50
Opreznost pogrešnih i neutemeljenih izjava i mišljenja .........................................................................................54
Poslanikov sunnet ......................................................... 55
Upozorenja da'iji na polju Sunneta ................................ 60
Sakupljanje hadisa o jednoj temi i njihovo sistematiziranje ........................................................................................ 63
Vrijednost nijeta u islamu ........................................... .. 65
Čuvanje od stavljanja hadisa na mjesta koja im ne odgovaraju ........... 67
Treba se suprotstaviti nastojanju dovođenja u sumnju autentičnosti vjerodostojnih hadisa.... 73
Treba izbjegavati hadise koji su nejasni većini ljudi osim u nužnoj potrebi ............. 75
Treba se čuvati lažnih i slabih hadisa .......................... 77
Odakle su slabi hadis doprli do daija ........................... 82
Fikh .............................................................................. 85
Opasnosti na koje treba ukazati ....................................89
Pretjerivanje u obrazloženju ibadeta ........................... 89
Obrazloženje stvarima koje nisu univerzalne niti ograničene samo na obrazložene situacije ....................... 90
Ograničavanje samo na materijalna obrazloženja ........93
Metodologija islamskog prava .................................... 96
Nauka o vjerovanju (akide) ......................................... 97
Tesavvuf .....................................................................100
Islamski sistem ...........................................................103
Prvo; na polju akide i osnova islamske misli .............106
Drugo; na polju ibadeta i obredoslovlja .................... 106
Treće; na polju morala ............................................... 106
Četvrto;na polju zakonodavstva i društvenog sistema106
Historijska naobrazba da'ije ........................................108
Upute da'ijama na historijskom planu ........................111
Upozorenja da'iji na polju historije .............................115
Drugo opravdanje .......................................................118
Književna i jezička naobrazba ................................... 121
Društvena naobrazba ................................................. 127
Upozorenja onome ko proučava ove nauke .............. 128
Psihologija ................................................................. 129
Socilogija ................................................................... 132
Filozofija .................................................................... 133
Nauka o etici .............................................................. 135
Pedagogija ................................................................. 136
Znanstveno obrazovanje ............................................ 137
Savremena kultura i naobrazba .................................. 145
Stvarnost islamskog svijeta .......... .............................. 146
Stvarnost svjetskih sila koje se bore protiv islama .... 147
Stvarnost savremenih religija .....................................148
Stvarnost savremenih političkih pravaca ................... 149
Stvarnost savremenih islamskih pokreta ................... 150
Stvarnost idejnih struja koje su opozicija islamu ...... 151
Stvarnost frakcija koje su se otcijepile od islama ..... 151
Stvarnost lokalne sredine .......................................... 152
Bilješke ..................................................................... 154


Preporod

BRAK I PORODICA

RADIO BIR

ZEKAT

Edukacija

edukacija-o-islamu-baner