Sat01292022

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI ŽIVOTOPIS MUHAMMEDA, ALEJHISSELAMA

ŽIVOTOPIS MUHAMMEDA, ALEJHISSELAMA

 

Prva seoba u Abesiniju


Božiji Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji, gledao je šta sve podnose njegovi sljedbenici, dok je on uglavnom bio pošteđen toga, zahvaljujući svome mjestu kod Allaha, ali i amidži mu Ebu Talibu. Kad je vidio da im on nimalo ne može pomoći, rekao je: "Kako bi bilo da odete u Abesiniju!? Tamo ima jedan kralj kod kojega se nikome nasilje ne čini. To je zemlja istinoljubivosti, pa ... dok vam Allah ne nade neki izlaz iz stanja u kojemu ste sada!"
Ubrzo nakon toga, njegovi sljedbenici su se doista i zaputili prema Abesiniji, strahujući od prevelikih iskušenja i bojeći se za svoju vjeru. Bila je to prva hidžra (seoba) u islamu.

Prvi koji su otišli za Abesiniju bili su: 'Usman b. 'Affan i njegova žena Rukijja, kćerka Božijega Poslanika, zatim Ebu Huzejfe b. 'Utbe i njegova žena Sehla bint Suhejl, El-Zubejr ibn el-'Avam, Mus'ab b. 'Umejr, 'Abdurrahman b. 'Avf, Ebu Seleme b. 'Abdulesed i njegova žena Ummu Se-leme bint Ehi Umejje, 'Usman b. Maz'un, 'Amir b. Rebi'a i njegova žena Lejla bint Ebi Hasme, Ebu Sebre b. Ebi Ruhm i Suhejl b. Bejda'. Oni su sačinjavali prvu grupu muslimana koja je otišla u Abesiniju.
Zatim je tamo pošao i Dža'fer b. Ebi Talih, r.a., a za njim i preostali muslimani, i svi su se sastali u Abesiniji. Jedni su došli s porodicama, a drugi sami.

Ukupan broj muškaraca koji su krenuli i stigli u Abesiniju, izuzimajući malu djecu, kao i onu koja su tamo rodena, bilo je: osamdeset i tri.

Kurejšije u Abesiniju šalju svoju delegaciju da zatraži isporuku izbjeglica


Kad su Kurejšije saznale da su sljedbenici Božijega Poslanika, s.a.v.s., na sigurnom u zemlji Abesiniji, da su tamo dobili smještaj i utočište,sastali su se i donijeli odluku da Nedžašiju upute dvojicu svojih jakih ljudi da od njega zatraže isporuku izbjeglica kako bi ih odvratili od njihove vjere i izveli ih iz sigurnog mjesta. Za to su odabrali 'Abdullaha b. Ebi Rebi 'u i ·Amra b. el-'Asa b. Yaila. Sakupili su im mnoge poklone za Nedžašija i njegove patrijarhe i s tim ih otpremili za Abesiniju.

Od Ummi Seleme bint Ebi Umejje b. el-Mugire, žene Božijega Poslanika, s.a.v.s., se prenosi sljedeće:
"Kad sam stigla u Abesiniju, ugostio nas je divan domaćin - Nedžaši. Tu smo bili sigurni za svoju vjeru i u miru smo je ispovijedali. Niko nas nije uznemiravao, niti smo bila šta ružno čuli. Kad su za to saznale Kurejšije, sastali su se i dogovorili da Nedžašiju pošalju dvojicu svojih jakih ljudi s poklonima sastavljenim od najskupocjenijih ukrasa Mekke i najljepših izrađevina od kože. Sakupili su mu veliku količinu kože i za svakoga patrijarha pojedinačno predvidjeli poseban poklon. S tim su poslali 'Abdullaha b. E bi Rebi 'u i 'Amra b. el-'Asa i dali im precizne instrukcije. Rekli su im: 'Dajte svakom patrijarhu njegov poklon prije nego što s Nedžašijem počnete razgovor o njima. Zatim i Nedžašiju uručite poklone, a potom ga zamolite da vam ih izruči i to prije nego što popriča s njima!'
Tako su krenuli na put i kad su stigli kod Nedžašija, tu su zatekli nas u jednoj prelijepoj kući, kod divnog domaćina. Najprije su svakom patrijarhu predali njegov poklon, prije no što su obavili razgovor s Nedžašijem. Svakom od njih su, uz poklon, rekli: 'U zemlju vašega kralja pobjegla je grupa naših nerazumnih mladića, koji su napustili vjeru svojega naroda, a nisu prihvatili vašu vjeru. Ispovijedaju neku novu vjeru, i nama i vama nepoznatu. Nas su kralju poslali najviđeniji ljudi našeg naroda s molbom da nam ih isporuči. Molimo vas da, kad budemo s kraljem razgovarali o njima, sugerirate kralju da nam ih isporuči, a da nikako s njima ne razgovara. Naš je narod, naime, razboritiji od njih i najbolje zna za šta ih o suđuje!'
Patrijarsi su obećali da će im to učiniti.
Zatim su poklone iznijeli pred Nedžašija, i on ih je primio. "Kralju!", obratili su mu se, "u tvoju zemlju je prebjegla jedna grupa naših nerazumnih mladića, koji su napustili vjeru sv9jega naroda, a nisu prihvatili tvoju vjeru. Ispovijedaju nekakvu vjeru koju su sami izmislili, a koja je i nama i vama nepoznata. Tebi su nas poslali najviđeniji ljudi našeg naroda, njihovi očevi, amidže i bliža rodbina, s molbom da nam ih vratiš. Oni su razboritiji od njih i dobro znaju za šta ih osuđuju i kore!"

'Abdullah b. Ebi Rebi'a i 'Amr b. el-'As su, međutim, doživjeli upravo ono čega su se plašili. Naime, čim je Nedžaši saslušao njihov govor, patrijarsi oko njega su odmah rekli: "Pravo kažu, kralju. Njihov narod je razboritiji od njih i on najbolje zna za šta ih okrivljuje. Isporuči ih, neka ih vrate u njihovu zemlju, njihovu narodu!"

No, Nedžašija je to rasrdilo i on je ljutito rekao: "Ne, tako mi Boga! Oni su mi tek nedavno pristigli; došli su u moju zemlju i izabrali upravo mene, i ja ih neću isporučiti dok ne vidim šta oni imaju reći na ovo što su kazala ova dvojica! Ako bude onako kako ovi kažu, predaću ih i vratiti ih njihovu narodu, ali ako ne bude tako, ja ću ih zaštititi od njih, lijepo ih ugostiti i pružiti im sve što im treba!"
Zatim je poslao po sljedbenike Božijega Poslanika, s.a. v .s. Kad im je stigao njegov glasnik, oni su se sakupili i među sobom se počeli dogovarati. "Šta da mu kažemo kada dođemo pred njega?", pitali su jedni. "Reći ćemo, Boga mi, ono što znamo", odgovarali su drugi. "Reći ćemo ono što nam je naredio naš Poslanik, pa neka bude šta će biti!"
Kad su ušli kod kralja, koji je već bio pozvao svoje episkope, a oni oko njega otvorili svoje knjige, on ih je upitao: "Kakva je ta vjera zbog koje ste napustili svoj narod, a niste ušli u moju vjeru, niti u vjeru bilo kojeg drugog naroda?!"

S njim je razgovarao Dža'fer b. Ebi Talih. On je odgovorio: "Mi smo, kralju, bili neuk narod. Obožavali smo kipove, jeli meso uginulih životinja, činili razvrat, kidali rodbinske veze, uznemiravali susjede, jači je tlačio slabijega ... Živjeli smo tako sve dok nam Allah nije poslao poslanika, jednoga od nas, čije porijeklo, iskrenost, povjerljivost i neporočnost dobro poznajemo. On nas je pozvao Allahu, da istaknemo Njegovu jedinost i da samo Njemu robujemo, da napustimo ono što smo mi i preci naši obožavali mimo Njega. Naredio nam je da govorimo samo istinu, da izvršavamo preuzete obaveze, da čuvamo rodbinske veze, da se lijepo odnosimo prema susjedu, da se suzdržavamo od zabranjenoga i od krvi. Zabranio nam je razvrat, lažan govor, jedenje imetka siročeta i potva-ranje čestitih žena. Naredio nam je da samo Allahu robujemo i da Mu ništa ne pripisujemo; naredio nam je namaz, zekat i post ..." i nabrojao mu ostale islamske propise, a mi smo to sve potvrđivali. "Sve što nam je Poslanik rekao da je došlo o Allaha, mi smo to prihvatili i primijenili. Samo smo Allaha obožavali i nismo Mu ništa pripisivali. Zabranjivali smo ono što nam je On zabranio, a dopuštali ono što je On dopustio. Naš narod je, međutim, prema nama pokazao neprijateljstvo. Mučili su nas i silom odvraćali od naše vjere kako bi nas ponovo, umjesto robovanja Allahu Uzvišenome, vratili obožavanju kumira. Oni žele da mi opet činimo sve ono ružno što smo ranije činili. I kad su svom silom navalili na nas, kad su nam počeli činiti nasilje, kad su nam uskratili sve mogućnosti i ispriječili se između nas i naše vjere, tada smo došli u tvoju zemlju. Tebe smo, kralju, izabrali mimo ostalih, željeli smo biti u tvojoj blizini i mi se nadamo da nam se kod tebe neće činiti nepravda!"

"Imaš li kod sebe išta što je došlo od Allaha?", upitao je Nedžaši.
"Imam", odgovorio je Dža'fer.
"Pročitaj mi!"
On mu je pročitao početak sure Merjem, a Nedžaši je, Allaha mi, tako zaplakao da su mu se suze slijevale u bradu! Plakali su i njegovi episkopi -suze su im kapale na knjige. Zatim je Nedžaši rekao: "Ovo i ono što je došlo Isusu bez sumnje je iz istog izvora! Idite vas dvojica - ja vam ih, Boga mi, neću predati. Ni govora!"
Kad su izašli od njega 'Amr b. el-' As je rekao: "Sutra ću mu, tako mi Boga, doći s nečim čime ću ih sasjeći u korijenu!" 'Abdullah b. Ebi Rebi'a, koji je među nama bio nešto priznatiji, na to je rekao: "Nemoj tako 'Amr! Ta, oni imaju i svoje rođake, makar se i ne slagali s nama!" "Ja ću mu, Boga mi, reći da oni tvrde da je Isa, sin Merjemin, samo rob Božiji! ", bio je uporan 'Amr.
Sljedećeg dana je doista i rekao kralju: "O kralju! Oni o Isusu, sinu Marijinu, govore krupne riječi! Pozovi ih i pitaj šta kažu o njemu!"
I kralj je poslao po njih da ih upita o tome."
Ummu Seleme dalje kaže: "To nam je bilo najteže. Ponovo smo se okupili na jednom mjestu, radi dogovora. 'Šta ćete reći o Isau, sinu Merjemi-nu, kada vas upita o njemu?', pitali su jedni. 'Boga mi ćemo reći samo ono što je Allah rekao, a što nam je prenio Njegov Poslanik - pa neka bude šta će biti!', odgovarali su drugi.
Kad su ušli kod kralja, on ih je upitao: 'Šta vi kažete o Isusu, sinu Marijinu?'
Opet mu je odgovorio Dža'fer b. Ebi Talih. 'Kažemo o njemu ono što nam je o njemu prenio naš Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji; on nam je rekao: 'Isa je Allahov rob, Njegov poslanik, Njegov duh i Riječ Njegova koju je ubacio u čistu djevicu Merjemu.'
Nedžaši je rukom udario po tlu i sa zemlje uzeo jedno malo drvce. 'Isus, sin Marijin, je samo ovoliko drukčiji od toga kako si ga opisao!', rekao Je.
Patrijarsi oko njega su negodovali.
'Boga mi je tako, svejedno što negodujete!', rekao im je on. 'Vi sada idite - u mojoj zemlji ćete biti sigurni. Ko vas uvrijedi, biće kažnjen ... Ko vas uvrijedi, biće kažnjen! Ni jednog od vas ne bih povrijedio za brdo zlata! Vratite toj dvojici njihove poklone - njihovi mi pokloni ne trebaju!'"
"Njih dvojica su", kaže Ummu Seleme, "od njega izašli pokunjeni, neobavljena posla. Mi smo i dalje ostali tu, uživajući kao i do tada. Tako smo živjeli neko vrijeme, a onda se iznenada pojavio neki čovjek, Abesinac, koji ga je pokušavao svrgnuti s prijestolja. Allaha mi, ne znam da smo se ikada zabrinuli kao tada, jer smo se bojali da taj čovjek ne savlada Nedžašija, pa da dođe neko ko ne bi znao o nama ono što je on znao.

Nedžaši je izašao pred njega, a razdaljina između njih je bila tolika koliko je bio širok Nil. Sljedbenici Božije g Poslanika, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji, su pitali: 'Ko će otići tamo do mjesta događaja, i otud nam donijeti kakvu vijest?' 'Ja ću!', javio se El-Zubejr b. el-'Avam, koji je bio najstariji među njima. Oni su mu napuhali jedan mijeh koji je on stavio na grudi i na njemu preplivao na drugu stranu Nila, na kojoj se vodila bitka. Kad je preplivao tamo, nastavio je ići dok im se nije primakao.

Mi smo upućivali dovu Allahu da Nedžaši savlada svog protivnika i da ojača svoj prijesto. Tako smo stajali u iščekivanju konačnog ishoda, kad se pojavio El-Zubejr. Žurio je i mahao svojom odjećom. Vikao je: 'Veselite se! Pobijedio je Nedžaši!'

Allah je uništio njegova protivnika, a njemu učvrstio vlast u zemlji. Cijela Abesinija je bila uz njega. U njegovu domu smo proveli lijepe trenutke, sve dok se nismo vratili u Mekku kod Božijega Poslanika, s.a.v.s."